Inteligencija – razvoj i izazovi

Inteligencija se najčešće definira kao sposobnost brzog i učinkovitog snalaženja u novim i nepoznatim situacijama. Iako postoje i druge definicije, većina teoretičara vjeruje da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost. Kao i definicije, različite su i teorije inteligencije.

Nativisti su, primjerice, smatrali da je inteligencija naslijeđena, dok su empiristi zastupali mišljenje da se ona formira isključivo na temelju iskustva. Danas znamo da na inteligenciju utječu različiti faktori kao što su: nasljeđe, okolina, ali i osobna motivacija.

No, usprkos svim teorijama i mišljenjima, ipak je najbitnije kako razvijamo inteligenciju. Ljudski mozak  je nevjerojatan organ, sposoban za mijenjanje tijekom cijelog života. Što više neurona ima mozak i što je više veza među njima, mentalna sposobnost je veća.

Razvoj inteligencije kod djece najznačajniji je prvih sedam godina života jer se tada stvara najviše sinapsi, odnosno veza, među neuronima. No, pokazalo se  da razvoj inteligencije pojedinca počinje još u periodu prije rođenja, u majčinoj utrobi. Na taj razvoj utječu brojni faktori, poput ishrane majke. Primjerice, istraživanja su pokazala kako je unos joda ključan za normalan rast i razvoj djece, ali prije svega normalan razvoj živčanog sustava i inteligencije. Naime, jod je jedan od ključnih elemenata u procesu povezivanja neurona, te je dokazano da njegov unos tijekom trudnoće utječe na kasniju inteligenciju djeteta.

Za razvoj inteligencije u prvim mjesecima djetetova života izuzetno je važan razvoj motoričkih vještina. Primjerice, djeca koja pužu oslanjaju se na pod, a takav pritisak na dlan aktivira određene dijelove mozga koji su važni za inteligenciju. Stoga, iako je faza puzanja kratka, specifična stimulacija dlanova je bitna i ako se propusti, propušta se i dobra prilika za razvoj mozga.

Brojni stručnjaci upozoravaju roditelje da je u ranim fazama djetetova životna izuzetno važna komunikacija s njima. Preporučuje se ponavljanje slogova koje dijete izgovara, a potom, s napretkom djetetova vokabulara, i sve veća verbalna stimulacija. Dokazano je da je takva komunikacija  povezana s kasnijim uspjehom djeteta u školi.

Način govora, količina razgovora i teme bitno utječu na proširivanje rječnika kod djece te su neki od temelja razvoja i budućeg uspjeha pojedinca.

Djeca do druge godine života jezik isključivo uče od drugih ljudskih bića gdje su roditelji prvi i najvažniji učitelji. Prvi problemi kod djece s kojom se ne razgovara dovoljno primjetni su kod uzrasta od 18 mjeseci. Kako bi se spriječio taj problem, roditeljima treba objasniti da trebaju što više razgovarati s djecom i ne čekati  kako bi beba porasla jer je govor najkompleksniji proces koji bebe savladavaju, a koji obuhvaća cijeli mozak.

Ljudski mozak treba konstantno poticati mentalnom aktivnošću koja povećava izglede za preživljavanje novih neurona i za sposobnost uspostavljanja funkcionalnih spona s postojećom mrežom neurona. Usvajanje novih znanja i vještina, npr. učenje računanja na abakusu, povećava povezanost moždanih hemisfera. Stvaraju se nove sinapse te se razvija inteligencija. Inteligentni ljudi brže stvaraju kvalitetne asocijacije koje su temelji svakog učenja. Oni imaju i bolje strategije i vještine učenja, mogućnost kvalitetnog održavanja baze podataka, pa im već stečeno znanje omogućuje bolje kognitivno funkcioniranje i lakše razlikovanje bitnih od nebitnih informacija.

Zašto upotrijebiti mentalnu aritmetiku za razvoj mozga i inteligencije? Zato što je to najefikasnija metoda treninga mozga u kojoj se obje hemisfere aktiviraju i uključuju. Tehnika koju djeca nauče ostaje za cijeli život, a stečene vještine primjenjive su i u drugim područjima interesa.

Ljubica Tadić, dipl. pedagog
Master učiteljica mentalne aritmetike

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*
*