Podijeljena pažnja

Čovjek se od životinja razlikuje po prisutnosti višeg živčanog djelovanja pod čijim se utjecajem javljaju i razvijaju različite kognitivne funkcije. To su: sposobnost razmišljanja, komunikacije pomoću smislenog govora, izražavanja u pisanom obliku, kao i sposobnosti izvođenje usmjerenih akcija, planiranja i potpunog opažanja stvarnosti. Kognitivne funkcije predstavljaju skup mentalnih sposobnosti koje su povezane s osobnim razumijevanjem svijeta oko nas i postupaka u njemu. Jednostavnije rečeno, to su sve vještine mozga koje koristimo u obavljanju radnji, od onih najjednostavnijih do najsloženijih, povezane su s mehanizmima učenja, pamćenja i rješavanja problema. Kognitivne sposobnosti čovjeku su urođene jer čovjek se rađa kao misaono biće, no one se neće bez odgovarajućeg podražaja, same od sebe razviti. Mozak čovjeka potrebno je „trenirati“, i to počevši od djetinjstva pa kroz život.

Jedan od čimbenika razvoja kognitivnih funkcija i mehanizama učenja jest pažnja. Zašto je pažnja bitna i kako je povezana s učenjem? Pažnja i učenje toliko su usko povezani mehanizmi da bez pažnje nema učenja, tj. pažnja je pri učenju upravo neophodna.

Prema Karlu Jaspersu, njemačkom filozofu i psihijatru, pažnja predstavlja sposobnost usmjeravanja i održavanja psihičke energije i aktivnosti u određenom pravcu, prema određenom cilju ili na određeni predmet (pojavu, misao, doživljaj, situaciju) koji može biti informacija aktualne stvarnosti ili predmet sjećanja i razmišljanja.

Viši nivo pažnje podrazumijeva podijeljenu pažnju koja iziskuje kombinaciju korištenja i drugih baznih oblika pažnje. Podijeljena pažnja odnosi se na sposobnost našeg mozga da istovremeno obavlja dvije radnje i da odgovori na različite zahtjeve iz našeg okruženja. Naša je sposobnost da posvetimo pažnju različitim podražajima i da obavljamo više radnji istovremeno ipak ograničena. Kad čovjek obavlja više od jedne aktivnosti, njegova je pažnja podijeljena, a posljedično, efikasnost obavljanja dviju ili više radnji smanjuje se i slabi. Ipak, kognitivni trening može poboljšati podijeljenu pažnju koja nam kao sposobnost obavljanja više radnji istovremeno omogućava da budemo efikasniji u svakodnevnom životu.

Živimo u vremenu u kojem nam se ponekad ili svakodnevno nameću brojne obaveze i zadatci koje trebamo obaviti u nekom određenom periodu. Ukoliko nešto nismo obavili uspješno, utoliko se ne osjećamo zadovoljno, što je tek najblaži oblik nezadovoljstva, međutim nezadovoljstvo vodi do stresa. Stres se smatra „bolešću modernog doba“ koja nažalost ne pogađa samo odrasle, nego i djecu, i to već u počecima njihovog obrazovanja kad se odjednom susreću sa školskim obvezama i izvannastavnim aktivnostima. Podijeljena pažnja stoga je važan faktor tijekom obrazovanja; radnje kao što su slušanje učitelja, prepisivanje s ploče i „hvatanje“ bilješki vrlo su važne za uspjeh u školi. O utjecaju pažnje u procesu učenju govore i mnogi primjeri poteškoća u učenju koje doživljavaju učenici s poremećajima pažnje (kao što je ADHD).

Takav multitasking ne može se adekvatno primjenjivati, ako nije dobro uvježban. Ako se multitasking odvija neadekvatno, nismo u mogućnosti obaviti više radnji uspješno jer naša pažnja na (bar) jednom polju slabi i vodi do neuspjeha. Takav multitasking nitko ne bi trebao provoditi jer rezultira neuspjehom. I nesvjesno živimo loš multitasking, primjerice kad jedemo i gledamo televizor u isto vrijeme, koristimo podijeljenu pažnju. Ako je naš mozak više usmjeren na televizor, mozak neće primijetiti kad je sit, pa ćemo nastaviti jesti.

Međutim, zbog neuroplastičnosti mozga multitasking može biti i treba biti pojačivač i poboljšavatelj naših kognitivnih funkcija, a samim time i svakodnevnih situacija i rješavanja problema, a to je naravno moguće ako se adekvatno koristi. Neuroplastičnost mozga sposobnost je mozga da se reorganizira nakon povreda, oštećenja i degenerativnih oboljenja te nadoknađuje izgubljenu funkciju stvaranjem novih neuronskih veza, ponovnim učenjem i pamćenjem. Neuronske veze u mozgu mogu biti ojačane i poboljšane uz vježbu. Podijeljena pažnja, kao i ostale kognitivne vještine, može biti usavršena, trenirana i poboljšana uz adekvatne vježbe i pravovremene treninge. Uz trening podijeljene pažnje, određene aktivnosti postaju automatske što omogućava korisniku da bude efikasniji, odnosno da uspješnije obavlja radnje.

Već je rečeno da je podijeljena pažnja viši nivo pažnje, dakle najproduktivnije bi bilo vježbati pažnju od početnih nivoa, od djetinjstva. Većina djece vrtićke i predškolske dobi ima kratkotrajnu pažnju jer se neprekinuta pažnja nije još razvila. Kako se dijete razvija, razvija se i raspon pažnje. Od usmjerene pažnje koja podrazumijeva osnovnu reakciju na vidne, auditivne i taktilne podražaje, preko selektivne (mogućnost da se od više podražaja odabere samo jedan) i naizmjenične pažnje (mogućnost prebacivanja pažnje s jednog na drugi zadatak), dijete postupno dolazi do trajne pažnje, a onda i do podijeljene pažnje. Podijeljena pažnja podrazumijeva da dijete može uspješno izvršiti dva ili više zahtjeva istovremeno, a ti će se zadatci uspješno izvršavati zahvaljujući navikama i dobroj memoriji. Ova sposobnost omogućava da se neki zadatci izvršavaju nesvjesno, dok se istovremeno pažnja svjesno usmjerava na drugi zadatak ili dio zadatka (npr. pri sviranju klavira i čitanja notnog zapisa dijete se koncentrira na čitanje nota, a prsti nesvjesno zahvaljujući mišićnoj memoriji udaraju prave tipke).

Podijeljena pažnja (multitasking) podrazumijeva sposobnost mozga da obavlja dvije radnje istovremeno i kao takvu je treba vježbati, a vježbanje podijeljene pažnje trening je koji nas čini produktivnijim i uspješnijim.

Zrinka Dujić, mag. prim. educ.
Master učiteljica mentalne aritmetike

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*
*