Razvoj odgovornosti kod djece

Razvoj odgovornosti kod djece počinje od najranije dobi, polako i postepeno. Dok je dijete još maleno, roditelji za njega obavljaju dnevnu rutinu kao što su hranjenje, oblačenje ili kupanje. Međutim, dođe trenutak kada dijete poželi samostalno držati žlicu u ruci, oprati zubiće ili obuti svoju cipelicu. Ovo je period koji od roditelja zahtijeva puno strpljenja i razumijevanja. Zbog užurbanog načina života i nedostatka vremena, nerijetko želimo ovu fazu preskočiti. Nastavljamo prati ruke djetetu jer mislimo da mi to možemo bolje, hraniti ga da se ne uprlja, oblačiti jer ta aktivnost dugo traje pa ćemo možda zakasniti u vrtić.

Takvi postupci vrlo često djecu dovode do nezadovoljstva. Naše dijete nam daje na znanje kako je spremno preuzeti jedan dio roditeljskih obveza, a mi mu to ne dozvoljavamo. Iznimno je važno dati djetetu vremena da uči i ono će sigurno uspješno savladati sve ove aktivnosti, a roditelj samo treba biti podrška na tom putu. Djeca se sjajno osjećaju kada sami donesu neku odluku i tako stječu samopoštovanje. Kako dijete biva starije, možemo ga poticati da preuzme i neku veću obavezu kao što je pospremanje igračaka. Znamo kako djeca u vrtiću redovito nakon igre spremaju igračke u kutije, ali kod kuće to ne čine. Koji je razlog tome? Vrlo vjerojatno da mu ta obveza kod kuće nije ni dana, već mame ili tate obave pospremanje nakon igre.  Ako se vratimo u neka ranija vremena, sadašnji roditelji će reći kako žele svoju djecu odgajati drugačije nego što su oni odgojeni, kako im žele puno više priuštiti u materijalnom smislu, dati više nego što su sami imali dok su odrastali. No, znači li to da od djeteta ne treba ništa očekivati? Trebamo li ih „štedjeti“? Važno je istaknuti kako su naša djeca ujedno i naše ogledalo, ona uče iz našeg ponašanja. Ako od djeteta ništa ne očekujemo i ono samo se može početi sumnjati u svoje sposobnosti. Evo nekoliko savjeta kako razvijati osjećaj za odgovornost:

  • dozvolite djetetu da se samo obuče, imajte strpljenja, odvojite vrijeme
  • potaknite ga da posprema svoje igračke ili počisti sok koji je prolio
  • neka sudjeluje u kućanskim aktivnostima, primjerice priprema obroka, postavljanje stola
  • briga oko kućnog ljubimca, sudjelovanje u češljanju, hranjenju ili kupanju
  • motivirajte dijete da razmišlja, npr. što moramo napraviti prije odlaska na spavanje ili što ćemo sutra obući ako bude hladno?
  • potaknite dijete da se ispriča za eventualno neprimjereno ponašanje, nemojte Vi to činiti umjesto njega

Kako dijete odrasta i obveze bivaju sve veće. Ako postavimo dobre temelje od malena, bit će nam lakše nositi se s obvezama koje dolaze u budućnosti. Roditelji koji imaju predškolca ili školarca sigurno strahuju od prolaženja kroz osnovnu školu, no to ne mora biti tako. Važno je da zapamtite kako je odgovornost za učenje i školu na djetetu. Na početku školovanja roditelji moraju pružati veliku podršku. Stvoriti naviku ranijeg odlaženja u krevet, buditi dijete na vrijeme, pregledati zadaću. Odgovornost koju dijete može imati u ovoj fazi jest spremiti torbu za sutradan, brinuti o zadaći (je li napisana ili nije). U višim razredima očekuje se da će pomoć roditelja biti sve manja, sukladno uzrastu. Mi u školi Malac Genijalac smatramo kako pohvala i ohrabrivanje imaju ključnu ulogu u motiviranju djece za učenje. Učenje mora biti proces koji izaziva znatiželju, otkrivanje nečeg novog i nepoznatog. To će djetetu dati osjećaj uspjeha i zadovoljstva, a ujedno i veliko samopouzdanje. Potičemo djecu da izraze svoje mišljenje i pitaju ako nešto ne razumiju. Isto može i roditelj prakticirati kod kuće. Postavljati pitanja da dijete samo dođe do odgovora, a ne servirati gotova rješenja. Biti partner u učenju, a ne reći djetetu da nešto ne može ili ga poticati da odustane. Zapamtite, djeca kao i odrasli žele biti uspješni u izvršavanju svojih obaveza. Potaknite ih u tome.

Ljubica Stantić, dipl.oec.
Master učitelj mentalne aritmetike

Leave a Comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

*
*